UTS uputio inicijativu Zaštitniku građana Saši Jankoviću

Najnovije:

Podelite članak

UTSBeograd, 14. novembar 2011.

Poštovani gospodine Jankoviću,

Republika Srbija poslednjih godina ulaže maksimalne napore u borbi protiv trgovine ljudima. Međutim, neophodno je dodatno raditi na procesu oporavka i reintegracije žrtve, zapravo boljem pristupu pravdi za žrtve trgovine ljudima.

Imajući u vidu ove probleme vezane za status žrtve, mišljenja smo da formiranje Fonda za naknadu štete žrtvama nasilnih krivičnih dela pa između ostalog i trgovine ljudima, može dati veću šansu da se uspešno naknadi šteta, kao i da se znatno manje traumatizuje žrtva. U svetu, pored mogućnosti ostvarivanja prava na kompenzaciju od trgovaca ljudima, u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Rumuniji, i SAD-u, takođe postoji mogućnost potraživanja kompenzacije iz državnih fondova.

Isplate iz ovih fondova obično su ograničene na žrtve nasilnih krivičnih dela ili tamo gde je došlo do nanošenja povrede. Ovim sistemima se obično obeštećuju specifični tipovi materijalnog (finansijskog gubitka), mada u Francuskoj i Velikoj Britaniji može da se potražuje i naknada za druge tipove štete (kao što je „bol i patnja“). Ovi mehanizmi su relativno direktni u smislu procedure i garantuju plaćanje.
 
Osnovna funkcija Fonda bi bila isplata štete, materijalne i nematerijalne, žrtvama krivičnih dela sa elementima nasilja. Fond bi postupao po odluci krivičnog ili/i parničnog suda. Istovremeno, Fond bi odlučivao o kompenzaciji za žrtve dela za koji se ne vodi sudski postupak.
 
Moguće prednosti fonda su što žrtva dobija nadoknadu čak i u slučaju kada se izvršiocu ne može ući u trag ili kada je on oslobođen optužbe, odnosno i kada je nepoznat. Mogući nedostaci su što ovde ne plaća sam izvršilac i što ukoliko fond odbije kompenzaciju, to može predstavljati još jednu psihičku traumu za žrtvu.
 
što se tiče Republike Srbije, Zakonom o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela u članu 49. predviđen je način upravljanja oduzetom imovinom. Neophodan uslov za prelazak imovine u vlasništvo Republike Srbije predstavlja pravnosnažnost odluke o trajnom oduzimanju ove imovine od vlasnika.
 
Naš zakon u članu 49. ZOIPKD predviđa, da se po odbitku troškova upravljanja oduzetom imovinom i namirenja imovinsko-pravnog zahteva oštećnog, novčana sredstva dobijena prodajom trajno oduzete imovine, uplaćuju u budžet Republike Srbije i raspoređuju u iznosu od po 20% za finansiranje rada pravosudnih organa, Jedinice i Direkcije, a prema članu 49. stav 2, preostala novčana sredstva koriste se za finansiranje socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih i drugih ustanova u skladu sa aktom Vlade. Imovina koja je oduzeta, već je data na korišćenje tamo gde je to najpotrebnije, a i koja bude oduzeta, biće upotrebljena za jačanje borbe protiv kriminaliteta, i uopšte na svaki način „okrenuta“ upravo protiv onih koji su je vršenjem krivičnih dela sticali.
 
Smatramo da upravo u članu 49. stavu 2. ZOIPKD, možemo naći osnov za formiranje Fonda za naknadu štete odnosno kompenzaciju žrtvama, koji bi bio osnovan upravo aktom Vlade, a u skladu sa Varšavskom konvencijom.
 
U nadi da ćete podržati našu inicijativu, očekujemo Vaš pozitivan odgovor.
 
 
S’ poštovanjem,

Predsednik
Udruženja tužilaca Srbije

Goran Ilić

spot_img