Inicijativa Državnom veću tužilaca

Najnovije:

Podelite članak


Beograd, 6. novembar 2009.

Obraćam vam se sa inicijativom za preispitivanje i izmenu Odluke o broju zamenika javnih tužilaca («Službeni glasnik» RS br.43/2009).

Naime, u postojećoj mreži javnih tužilaštava u Republici Srbiji angažovano je približno 768 nosilaca javnotužilačke funkcije (140 javna tužioca i 628 zamenika javnih tužilaca). U skladu sa novom organizacijom javnih tužilaštava i odlukom Državnog veća tužilaca smanjen je broj nosilaca javnotužilačke funkcije za ukupno 155. Smanjenje broja nosilaca javnotužilačke funkcije nije opravdano imajući u vidu poslednje izmene Zakonika o krivičnom postupku, kao i usvajanje Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična dela i Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela.

Naime, izmenama Zakonika o krivičnom postupku i navedenim zakonima proširuje se krug ovlašćenja i odgovornosti javnog tužioca. U vezi sa tim ukazujem na sledeće i poznate činjenice:

– od 2001. godine, kada je stupio na snagu Zakonik o krivičnom postupku, javni tužilac rukovodi pretkrivičnim postupkom što podrazumeva dodatno angažovanje, a broj nosilaca javnotužilačke funkcije nije bio povećan.

– Aktuelnom reformom odredaba krivičnog procesnog zakonodavstva predviđeno je značajno proširenje primene instituta odlaganja krivičnog gonjenja (oportuniteta) i uvedena je obaveza za javnog tužioca da ispita mogućnost primene ovog instituta za sva krivična dela za koja je zaprećena kazna zatvora do tri godine, odnosno novčana kazna. Takođe, primena oportuniteta omogućena je i za krivična dela za koja je zaprećena kazna zatvora preko tri a do pet godina, kao i primena u fazi glavnog pretresa što dovodi do zaključka da se ovaj institut primenjuje za sva lakša krivična dela u svim fazama postupka. Primena oportuniteta zahteva dodatno angažovanje koje se ogleda u prikupljanju relevantnih podataka, obavljanju razgovora sa osumnjičenim i oštećenim licima, sačinjavanje službenih beleški i sl.

– Pored proširenja oportuniteta uveden je i institut sporazuma o priznanju krivice za krivična dela za koja je zaprećena kazna zatvora do 12 godina. Primena sporazuma o priznanju krivice zahteva angažovanje tužioca na predlaganju sporazuma, pregovaranju sa okrivljenim i braniocem, kao i druge radnje koje dovode do sporazuma.

– Posebnim zakonom uvedena je i odgovornost pravnih lica za krivična dela na koji način je proširen opseg poslova nosilaca javnotužilačke funkcije, jer se postupak za utvrđivanje odgovornosti pravnih lica za krivična dela, kao i druge radnje pokreću na osnovu zahteva javnog tužioca.

– Posebnim zakonom uređena je i materija oduzimanja imovine proistekle iz krivičnog dela tako da su javni tužioci sada dužni da pokrenu i vode ovaj poseban postupak u svim zakonom propisanim slučajevima. Takođe, uvedena je finansijska istraga koja se pokreće zahtevom javnog tužioca koja, praktično predstavlja poseban vid «tužilačke istrage», tako da je u pogledu pokretanja i vođenja ovog posebnog krivičnog postupka nadležan isključivo javni tužilac.

Reforma krivičnog materijalnog i procesnog zakonodavstva opravdano je usmerena na rasterećenje sudova u krivičnoj materiji i iznalaženje alternativnih načina za efikasnije okončanje velikog broja predmeta, odnosno pojednostavljenje forme postupanja u krivičnim stvarima. Međutim, ono što predstavlja rasterećenje za sudove zahteva dodatno angažovanje za nosioce javnotužilačke funkcije, jer je reforma krivičnog zakonodavstva predvidela čitav niz situacija u kojima javni tužilac «reševa» krivičnu stvar. Složićemo se, nelogično je, sa jedne strane proširiti odgovornosti i obaveze, dakle povećavati obim posla nosilaca javnotužilačke funkcije, a sa druge strane smanjiti njihov broj. Imajući u vidu sve navedeno, kao i najavljene izmene Zakonika o krivičnom postupku u pravcu uvođenja tužilačke istrage i za tzv. redovan krivični postupak, smatramo da je osnovano da se preispita odluka o smanjenju nosilaca javnotužilačke funkcije.

PREDSEDNIK UO
Dr Goran Ilić
spot_img