Gde su granice javnog delovanja sudija i tužilaca?

Najnovije:

Podelite članak

U emisiji “Newsnight” na televiziji N1, gostovale su kolege Jasmina Paunović i dr Goran Ilić. Oni su govorili na teme “Šta radi tužilaštvo?” i “Gde su granice javnog delovanja sudija i tužilaca?”:

“Na važnim mestima u javnom tužilaštvu imate ljude koji su politički prošvercovani, a koji su u suštini mediokriteti, imate ljude koji se ne ponašaju kao starešine nego silnici. Otuda velika diskrepancija između zakona i onoga kako se postupa” – rekao je Goran Ilić.

Tužiteljka u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu Jasmina Paunović, koja je i potpisnica ProGlasa, kaže da ga je potpisala jer iza njega stoji udruženje intelektualaca koji su nam u njemu opisali stanje u društvu, “gde smo svedoci korupcije, organizovanog kriminala, svih oblika nasilja, gde nas oni upućuju na to da u tom pravcu razmišljamo kada masovno izađemo na izbore”. Ističe da što veća omasovljenost može dati i bolji kvalitet na kraju.

„Ovo nije politički proglas, to je nestranačko udruženje koje nam svim pruža mogućnost da se priklonimo. Potpis svakog od nas znači glas protiv nasilja bilo koje vrste, korupcije i organizovanog kriminala. Svedoci smo svih vrsta nasilja, od porodičnog, preko nasilja na radnom mestu, pravnog nasilja, verbalnog. Moramo se svi suprotstaviti i reći da je dosta“, poručuje Paunović u emisiji Newsnight.

Građansku inicijativu „ProGlas“, koju je 7. novembra objavila grupa javnih ličnosti, do danas je potpisalo više od 111.000 građana. Među njima, prvi put su se, na listi takve vrste, našla imena sudija i tužilaca. Ta činjenica izazvala je polemiku u javnosti.

Njen kolega, tužilac Goran Ilić, na pitanje gde su granice javnog delovanja sudija i tužilaca i koliko one treba da budu čvrste i stroge, kaže da su one jasne i da po našem zakonu nije dozvoljeno učestvovati u politkim aktivnostima niti iznositi javno političke stavove, „ali možete to činiti ako se oni tiču osnovnih sloboda i prava, javnog tužilaštva ili ustavnosti i zakonitosti“.

„Novim ustavnim rešenjem smo proširili zonu imuniteta, dakle, zaštićenosti javnog tužioca, tako da on ne može da bude pozvan na odgovornost za mišljenje, ne samo u vezi sa vršenjem funkcije, već i u vezi sa drugim aktivnostima koje su povezane sa vršenjem tužilačke funkcije“, pojašnjava.

On dovodi u pitanje samostalnost javnog tužilaštva trenutno u Srbiji, a što se tiče prijave višeg javnog tužioca Nenada Stefanovića protiv njega, kaže da se na to ne bi previše obazirao, „često se u javnosti čuje da je to način da se neko zastraši“.

„Ne može biti zastrašivanje, ako neko nije zastrašen. Ja govoreći o tome da tužilaštvo nije samostalno ne mogu ni na koji način da se osetim zastrašenim, jer govorim o onome u šta duboko verujem. Moje uverenje da javno tužilaštvo nije samostalno deli stručna javnost i međunarodne organizacije. Mi smo pristupili ustavnim promenama upravo da bi otklonili politički uticaj na sudstvo, tim činom smo na posredan način priznali da nešto ne funkcioniše i da nešto moramo da menjamo“, istakao je.

I Paunović kritikuje Stefanovića, i kaže da njemu „smeta sve što je u skladu sa zakonom“.

„Zakon o javnom tužilaštvu donet u maju uopšte se ne sprovodi u Višem javnom tužilaštvu, i dalje se postupa kao da on ne postoji. Naši kolegijumi se svode na puki monolog bez ikakvog zapisnika, težnja da se uključimo u razgovor završava se time ‘ja sam sazvao kolegijum i ja ga završavam’“, navodi Paunović.

Dodaje da u tužilaštvu vlada „potpuno jedna demotivaciona situacija, niko nema više energije da zaista zastupa predmete i radi onako kako bi trebalo“.

Ilić ocenjuje da je kadrovska struktura u tužilaštvu „konzervirana“.

„Na važnim mestima u javnom tužilaštvu imate ljude koji su politički prošvercovani, a koji su u suštini mediokriteti, imate ljude koji se ne ponašaju kao starešine već silnici. Otuda velika diskrpancija između zakona i onoga kako se postupa“, smatra.

A na to kako komentariše lošu ocenu u izveštaju Evropske komisije o pravosuđu u Srbiji, on kaže da ocena u pogledu pravosuđa i nije tako loša, kao u nekim drugim sferama.

„Ukazuje se da je u Poglavlju 23 zabeležen ograničeni napredak, a da je napravljen iskorak u pravcu implementacije pravosudnog zakonodavstva. Ali, mi stalno imamo razliku između normativnog i stvarnog, desila se normativna reforma, ali ljudi na važnim mestima su apsolutno protiv toga, nisu spremni da prihvate promene. Mnogo vode će proteći srpskim rekama pre nego što dobijemo samostalno tužilaštvo i nezavisno pravosuđe, jer imamo takvu pravnu kulturu unutar javnog tužilaštva koja nije spremna da u pravoj meri prihvati novitete koje donosi paket pravnih zakona“, navodi on.

Paunović smatra da je Evropska komisija dala „isuviše kulturan komentar za ono što je u stvarnom životu kada je u pitanju pravosuđe Srbije“.

„Ja kao tužilac ne želim da sinonim srpskog tužilaštva bude Nenad Stefanović, jer on to ne zavređuje.
On je ličnost koja se ne da poštovati, jer nema dovoljan kvantum znanja. Takva arogancija prema kolegama, smatra da smo mi njegove šahovske figure“, navodi ona i podseća da je beogradsko tužilaštvo najveće na Balkanu i da ne može na njegovom čelu da bude bilo ko.

„Da biste bili tužilac od digniteta morate poznavati sferu zakona koja se vas tiče, ljude sa kojima radite“, dodaje.

Ističe da je glavni problem što institucije ćute.

„Znate kako se kaže: Dete koje spava raste, institucije kada spavaju – država umire“, zaključuje tužiteljka Paunović.

Video prilog možete pogledati OVDE

Izvor: N1

spot_img