Kandidat Jasmina Krštenić

Najnovije:

Podelite članak

UTS

PROGRAM RADA DRŽAVNOG VEĆA TUŽILACA – JASMINA KRŠTENIĆ

1. UVOD

Polazeći od ustavnih i zakonskih okvira definicije, suštine i delokruga ovog posebnog organa, neophodno je da se napomene da on postoji već više od šest godina kao samostalan organ koji obezbeđuje i garantuje samostalnost javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca u Republici Srbiji.

Državno veće tužilaca sarađuje sa Visokim savetom sudstva, državnim i drugim organima i organizacijama, tužilačkim savetima drugih država i međunarodnim organizacijama.

Sredstva za rad Državnog veća tužilaca obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije na predlog Državnog veća tužilaca.

Državno veće tužilaca samostalno raspolaže sredstvima za rad koja su mu obezbeđena iz budžeta Republike Srbije.

Nadležnost i način rada Državnog veća tužilaca poznat je javnim tužiocima i zamenicima javnih tužilaca u Republici Srbiji. Nepotrebno bi bilo opisivati način izbora članova Državnog veća tužilaca, poslove Administrativne kancelarije Državnog veća tužilaca s obzirom da su javni tužioci i zamenici javnih tužilaca upoznati sa svim tim podacima, a sve je detaljno regulisano Zakonom.

2. ZAKONSKE NADLEŽNOSTI

Kao izvod iz nadležnosti i načina rada Državnog veća tužilaca predviđenih članom 13. Zakona o Državnom veću tužilaca („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 116/2008, 101/2010 i 88/2011) neophodno je napomenuti:

  • utvrđuje listu kandidata za izbor Republičkog javnog tužioca i javnih tužilaca koju dostavlja Vladi
  • predlaže Narodnoj skupštini kandidate za prvi izbor za zamenika javnog tužioca
  • bira zamenike javnih tužilaca za trajno obavljanje funkcije zamenika javnog tužioca
  • bira zamenike javnih tužilaca koji su na stalnoj funkciji za zamenike javnog tužioca u višem javnom tužilaštvu
  • odlučuje o prestanku funkcije zamenika javnih tužilaca
  • utvrđuje razloge za razrešenje javnog tužioca i zamenika javnog tužioca
  • određuje javno tužilaštvo u kojem će javni tužilac i zamenici javnog tužioca nastaviti da vrše funkciju zamenika javnog tužioca u slučaju ukidanja javnog tužilaštva
  • odlučuje o udaljenju Republičkog javnog tužioca
  • odlučuje po prigovoru na odluku o udaljenju javnog tužioca i zamenika javnog tužioca
  • predlaže obim i strukturu budžetskih sredstava neophodnih za rad javnih tužilaštava za tekuće rashode i vrši nadzor nad njihovim trošenjem,  skladu sa zakonom
  • utvrđuje koje su druge funkcije, poslovi ili privatni interesi u suprotnosti sa dostojanstvom i samostalnošću javnog tužilaštva
  • postavlja vršioca dužnosti Republičkog javnog tužioca
  • odlučuje po prigovoru na odluku Republičkog javnog tužioca o tome kada se smatra da nije bilo izbora javnog tužioca i zamenika javnog tužioca
  •  daje mišljenje o izmenama postojećih ili donošenju novih zakona koji uređuju položaj i postupanje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, organizaciju javnog tužilaštva, kao i drugih zakona koje javna tužilaštva primenjuju
  • donosi Etički kodeks
  • vodi lični list za svakog javnog tužioca, zamenika javnog tužioca i zaposlenog u javnom tužilaštvu
  • imenuje i razrešava Disciplinskog tužioca i njegove zamenike i članove Disciplinske komisije i njihove zamenike
  • donosi odluke o pravnim lekovima u disciplinskom postupku
  • donosi Pravilnik o merilima za vrednovanje rada javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca
  • donosi odluku o pravnom leku protiv odluke o vrednovanju rada javnog tužioca i zamenika javnog tužioca
  • odlučuje o prigovorima o postupku izbora za članove Državnog veća iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca
  • obavlja poslove u vezi sa sprovođenjem Nacionalne strategije reforme pravosuđa
  • utvrđuje sadržinu programa obuke za zamenike javnih tužilaca koji se prvi put biraju na funkciju i tužilačke pomoćnike u skladu sa zakonom
  • predlaže program obuke za javne tužioce i zamenike javnih tužilaca koji trajno obavljaju funkciju
  • obavlja i druge poslove predviđene zakonom

Sve navedene zakonske nadležnosti Državnog veća tužilaca potvrđuju njegov značaj  kao samostalnog organa i organa koji svojim radom direktno utiče na profesionalni rad i napredovanje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca u Republici Srbiji.

3. CILJEVI I PLANIRANI NAČINI OSTVARENJA

Kako bi se obezbedio izbor najboljih kandidata prilikom prvog izbora kao i prilikom izbora u smislu profesionalnog napredovanja, neophodno je da i izborni članovi Državnog veća tužilaca budu pravni stručnjaci izuzetnih moralnih osobina i profesionalnih sposobnosti, motivisani da svojim radom u sastavu Državnog veća tužilaca sprovedu pravilan odabir najboljih kandidata za izbor zamenika javnih tužilaca koji se prvi put biraju kao i zamenika javnih tužilaca koji se biraju za javnotužilačke funkcije u neposredno višem tužilaštvu od onog u kojem vrše funkciju kao i da obezbede program početne obuke za zamenike javnih tužilaca koji su prvi put izabrani na funkciju i tužilačke pomoćnike, kao i kontinuirane obuke za javne tužioce i zamenike javnih tužilaca koji trajno obavljaju funkciju, u skladu sa zakonom, ali i evropskim standardima kako bi postupanje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca bilo u skladu sa međunarodnim dokumentima koji predstavljaju sastavni deo domaćeg zakonodavstva.

U saradnji sa Pravosudnom akademijom i koordinacijom sa Udruženjem javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, a kako bi se uvažile profesionalne potrebe i interesovanja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, neophodno je osmisliti i sprovesti buduće programe početne i kontinuirane obuke u smislu olakšavanja svakodnevnih nedoumica koje se javljaju u praksi, posebno onim koje se odnose na nove nadležnosti tužilaštva u pogledu sprovođenja istrage, preduzimanja dokaznih radnji, uspešnog pregovaranja u zakonskom postupku razmatranja mogućnosti za zaključenje sporazuma o priznanju krivičnog dela. Takođe je neophodno osmisliti i sprovesti obuku javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, tužilačkih pomoćnika i tužilačkih pripravnika iz oblasti poznavanja ljudskih prava počevši sa uvodnim kursevima o poznavanju Evropske konvencije o ljudskim pravima ( potpun naziv: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, usvojena u Rimu 4. novembra 1950. godine) koja od 26. decembra 2003. godine kada je Ukazom o proglašenju Zakona o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda postala sastavni deo zakonodavstva u Republici Srbiji.

Neophodno je sprovođenje obuke o poznavanju strukture, nadležnosti i sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Republika Francuska, kako bi se obezbedilo pravilno postupanje tužilaštva i izbeglo traženje međunarodne zaštite pred Evropskim sudom za ljudska prava isključivo pravilnim postupanjem u skladu sa odredbama Konvencije i evropskim standardima koje je Sud usvojio i uspostavio pravila za buduća postupanja donošenjem svojih odluka koje služe kao primer za brojne države članice Saveta Evrope kako ne bi propustile da obezbede poštovanje odredaba Konvencije svojim državljanima i državljanima drugih država koji su se zatekli na njihovoj teritoriji. Impozantan je broj tema za buduće obuke za čiju interesantnost i profesionalni izazov polaznicima garantuje baza koja sadrži više od 20.000 sudskih odluka.

Za sprovođenje pravilne i sveobuhvatne obuke javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca neophodno je organizovanje studijskih boravaka i studijskih poseta u zemljama u kojima je pravosudni postupak zasnovan na istom pravnom sistemu i koji imaju tradiciju sprovođenja tužilačke istrage i zaključivanja sporazuma o priznanju krivičnog dela kao i organizovanje studijskih poseta javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Evropskom sudu za ljudska prava i Savetu Evrope.

 Svrha navedenog je razmena iskustava, sticanje novih znanja i unapređenje saradnje sa javnim tužilaštvima u regionu i Evropi, a sve u cilju transnacionalne borbe protiv svih vrsta kriminala.

Kako bi se obezbedio efikasan i profesionalan rad celokupne javnotužilačke organizacije neophodno je da Državno veće tužilaca aktivno, strateški efektno i sistematski učestvuje u izmenama postojećih i donošenju novih zakona koji uređuju položaj i postupanje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, organizaciju javnog tužilaštva, kao i svih drugih zakona koje javna tužilaštva primenjuju.

Neophodno je razmotriti potrebu za eventualnim ukidanjem odredbe člana 51. Zakona o krivičnom postupku i predlaganju izmene Zakonika u tom delu tako što bi se oštećenom vratilo pravo na preduzimanje krivičnog postupka nakon donošenja rešenja o odbačaju krivične prijave ukoliko nije saglasan sa takvom odlukom. Neuvaženi prigovori, a statistički podaci pokazuju da je procenat neuvaženih prigovora veći od 90%, vode izjavljivanju neosnovanih pritužbi na zakonit rad tužilaca. Izmenom bi se to izbeglo i omogućila bi se ponovo dvostepena sudska kontrola osnovanosti zahteva oštećenih. Navedena zakonska izmena bi se predložila nakon pribavljanja mišljenja kolegijuma javnih tužilaštava i mišljenja stručne javnosti.

Uzimajući u obzir opterećenost javnih tužilaštava zbog nerešenih predmeta koji su vraćeni od strane istražnih sudija i povećanog broja novih predmeta, neophodno je povećanje broja zamenika javnih tužilaca u javnim tužilaštvima čiji će broj biti određen na osnovu sveobuhvatne ankete sprovedene u svim javnim tužilaštvima kao i obrade statističkih izveštaja svih javnih tužilaštava za 2014. i 2015. godinu s obzirom da je u tom periodu neophodno pratiti rad javnih tužilaštava osnovanih na osnovu Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 101/2013) koji je počeo da se primenjuje 1. januara 2014. godine.

Takođe je neophodno utvrditi pravilan broj tužilačkih pomoćnika i tužilačkih pripravnika u skladu sa stvarnim potrebama tužilaštava i evropskim standardima, a kako bi se obezbedilo da svaki javni tužilac i zamenik javnog tužioca u svakodnevnom radu imaju pomoć jednog tužilačkog pomoćnika i jednog tužilačkog pripravnika koji će direktnim radom sa javnim tužiocem i zamenikom javnog tužioca sticati praksu od stručnih profesionalaca i istovremeno im pomagati obavljajući poslove za koje su ovlašćeni na osnovu Zakona o javnom tužilaštvu.

Neophodno je što je pre moguće otvaranje računa svih tužilaštava na koje će stranke da uplaćuju troškove za izdavanje uverenja i fotokopiranje delova spisa predmeta na koje imaju pravo kao i izdavanja kopija zapisnika o preduzetim dokaznim radnjama i radnjama u toku istrage. Uplaćena sredstva na račun tužilaštava po navedenom osnovu koristila bi tužilaštva za svoje tekuće potrebe.

Neophodno je obezbeđivanje prostorija tužilaštvima koja su smeštena u neodgovarajućim uslovima, obezbeđivanje modernog kancelarijskog nameštaja, kompjuterske opreme, vozila, higijenske službe za održavanje prostorija, službe fizičko tehničkog obezbeđenja i video nadzora, kontradiverzionih, „KD“ vrata na glavnom ulazu u prostorije svakog tužilaštva kao i protivpožarne zaštite.

4. ODNOSI SA JAVNOŠĆU

Javna tužilaštva imaju obavezu da postupaju po osnovnim načelima funkcionisanja pravosuđa određenih Nacionalnom strategijom za reformu pravosuđa.

Osnovni strateški ciljevi i prioriteti u tom smislu u radu tužilaštava jesu transparentnost i dostupnost, odnosno činjenje rada tužilaštva dostupnim svim građanima pod jednakim uslovima i omogućavanje pristupa svim informacijama od značaja za građane.

Odnosi sa javnošću predstavljaju značajnu delatnost Državnog veća tužilaca kako bi se definisali navedeni ciljevi i to uspostavljanjem poverenja između institucija i građana. Kvalitetno i stručno definisanje i ostvarivanje ciljeva odnosa sa javnošću unapređuje kvalitet rada tužilaštva, poverenje u tužilačku organizaciju i doprinosi kvalitetnijem, objektivnijem i stručnijem medijskom izveštavanju o pravosudnim pitanjima i slučajevima koji zaokupljaju pažnju javnosti.

Državno veće tužilaca je nadležno i ima profesionalnu i etičku obavezu da afirmiše rad svih tužilaštava, kreira pozitivnu sliku rada tužilaštava i svih javnih tužilaca i zamenika u javnosti i ojača poverenje građana u javnotužilačku organizaciju.

Neophodno jepravovremeno informisanje o radu tužilaštva, kako bi se rad tužilaštva približio stručnoj i široj javnosti i na taj način postao transparentniji i dostupniji.

Zbog toga je potrebna kontinuirana delatnost u sprovođenju Komunikacione strategije tužilaštva čiji cilj je u postavljanju okvira za kontinuirani rad na stalnom unapređenju i jačanju unutrašnje, spoljašnje, a naročito krizne komunikacije u situacijama kada je to neophodno. Cilj je i kontinuirani rad na unapređenju kvaliteta predstavljanja u javnosti i transparentnosti, kako bi se na ovakav način povećalo poverenje javnosti u rad tužilaštva i osnažio rad i ojačala uloga institucije u ostvarivanju nezavisnosti rada i drugih načela po kojima tužilaštvo funkcioniše.

Tri ključna cilja efikasne komunikacione strategije za čije će se ostvarenje Državno veće tužilaca starati, a predviđeni su zajedničkom Komunikacionom strategijom Državnog veća tužilaca i Republičkog javnog tužilaštva za period od 2015-2020. godine, jesu:

1. Da informiše o radu javnotužilačke organizacije kako bi građani i mediji bolje razumeli procedure, a tužilaštvo postalo transparentnije i pristupačnije

2. Da konsultuje zainteresovane strane da bi se saznalo šta oni misle o radu Tužilaštva i identifikovale mogućnosti za poboljšanje

3. Da promoviše Tužilaštvo i njegove aktivnosti u cilju poboljšanja javne slike o Tužilaštvu i povećanja stepena poštovanja, kao i poverenja građana u Tužilaštvo i njegove odluke

Kako bi se navedeni ciljevi ostvarili neophodno je izgrađivanje partnerskog odnosa između javnotužilačke organizacije i medija kako bi javnost dobila blagovremene i proverene informacije, odnosno kako bi svaki građanin dobio istinitu, tačnu i pravovremenu informaciju kojom se jačaju temelji pravne države i kvalitetnog rada tužilaštva, kao samostalnog organa vlasti.

Potrebno je blagovremeno i adekvatno reagovanje na netačne natpise i vesti koji se odnose na rad Tužilaštva kako bi se javnost obavestila o stvarnom postupanju Tužilaštva i opovrgla negativna slika o radu Tužilaštva.

Prilikom ostvarenja navedenih ciljeva, Tužilaštvo ima pravo da informisanjem javnosti ne ugrozi postupak, odnosno istragu i prava učesnika u krivičnom postupku. Na taj način ostvaruje se još jedan cilj – zaštita svih aktera koji učestvuju u krivičnom postupku kao i zaštita pretpostavke nevinosti predviđene članom 3. Zakonika o krivičnom postupku koji predviđa da se svako smatra nevinim sve dok se njegova krivica za krivično delo ne utvrdi pravnosnažnom odlukom suda, kao i da su državni i drugi organi i organizacije, sredstva javnog obaveštavanja, udruženja i javne ličnosti dužni da se pridržavaju pravila iz stava 1. ovog člana i da svojim javnim izjavama o okrivljenom, krivičnom delu i postupku ne povređuju prava okrivljenog. 

Novinarski senzacionalizam kratkotrajnog daha ne sme da se stavlja iznad zaštite podataka ličnosti i prava žrtve da ne doživljava nepotrebnu ponovnu viktimizaciju od strane izveštača koji poštuju samo ekonomski interes medija za koji rade, a ne ličnost i prava oštećenog, prava na njegovu privatnost.

Ciljne grupe su javnost, opšta i stručna; pojedinci, stranke u postupku, mediji kao segment javnosti; advokatska komora i strukovna udruženja tužilaca i sudija, drugi državni organi, međunarodne organizacije i inostrani partneri.

Komunikacija Državnog veća tužilaca i tužilaštava sa navedenim ciljnim grupama neophodno je da bude dvosmerni proces koji se zasniva na adekvatnom odgovoru potrebama javnog mnjenja.

Neophodno je da sva tužilaštva imaju svoju web stranicu čijim korišćenjem bi javnost bila upoznata sa organizacijom i radom tužilaštva, efikasnošću postupanja, postupkom izdavanja uverenja, najčešćim pitanjima od važnosti za građane. U skladu sa navedenim, Državno veće tužilaca bi obezbedilo sredstva svim Tužilaštvima da ostvare svoje ciljeve predviđene komunikacionom strategijom.

 

5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Program rada Državnog veća tužilaca obuhvata i sve ostale kratkoročne i dugoročne ciljeve i aktivnosti za njihovo realizovanje, a koji proizilaze iz nadležnosti predviđenih Zakonom o Državnom veću tužilaca.

Svi navedeni ciljevi i predviđene aktivnosti neophodno je da se realizuju kako bi se unapredio rad tužilaštava i pridobilo poverenje javnosti u rad tužilaštva.

Zakonom o Državnom veću tužilaca precizno su definisani način rada i nadležnosti Državnog veća tužilaca kao i Administrativne kancelarije.

U Programu rada Državnog veća tužilaca su detaljnije opisani pojedini ciljevi i predviđene aktivnosti za realizaciju tih ciljeva s obzirom na aktuelnost sadržine i značaj tih ciljeva.

Državno veće tužilaca ima obavezu da ispunjava sve svoje zakonske dužnosti, a napred izdvojene aktivnosti su samo neke na koje bi trebalo obratiti pažnju u budućem radu novog sastava Državnog veća tužilaca, a kako bi se unapredio rad svih javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca u Republici Srbiji.

Predviđeni rok za početak sprovođenja programa je odmah nakon formiranja novog saziva Državnog veća tužilaca i program bi se sprovodio tokom celog mandata.

 

KANDIDAT
za izbornog člana Državnog veća tužilaca

JASMINA KRŠTENIĆ

Zamenik javnog tužioca
Osnovno javno tužilaštvo u Lazarevcu

 

 PLAN AKTIVNOSTI DRŽAVNOG VEĆA TUŽILACA

ZA PERIOD OD 2016-2021. GODINE

 

Treći sastav Državnog veća tužilaca radiće u periodu od 2016-2021. godine.

Kako bi se ostvarili kratkoročni i dugoročni ciljevi predviđeni predloženim Programom rada Državnog veća tužilaca, u navedenom periodu u kontinuitetu biće preduzete sve potrebne aktivnosti, a posebno:

 

  • davanje mišljenja o izmenama postojećih zakonakoji uređuju položaj i postupanje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, organizaciju javnog tužilaštva, kao i svih drugih zakona koje javna tužilaštva primenjuju uz prethodno pribavljeno mišljenje kolegijuma javnih tužilaštava i stručne javnosti
  • osmišljavanje i sprovođenje programa početne i kontinuirane obuke u smislu olakšavanja svakodnevnih nedoumica koje se javljaju u praksi, posebno onih koje se odnose na nove nadležnosti tužilaštva u pogledu sprovođenja istrage, preduzimanja dokaznih radnji, uspešnog pregovaranja u zakonskom postupku razmatranja mogućnosti za zaključenje sporazuma o priznanju krivičnog dela
  •  osmišljavanje i sprovođenje obuke javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, tužilačkih pomoćnika i tužilačkih pripravnika iz oblasti poznavanja ljudskih prava počevši sa uvodnim kursevima o poznavanju Evropske konvencije o ljudskim pravima ( potpun naziv: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, usvojena u Rimu 4. novembra 1950. godine) koja od 26. decembra 2003. godine kada je Ukazom o proglašenju Zakona o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda postala sastavni deo zakonodavstva u Republici Srbiji
  • sprovođenje obuke o poznavanju strukture, nadležnosti i sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Republika Francuska,
  • organizovanje studijskih boravaka i studijskih poseta javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca u inostranstvu u smislu upoznavanja sa načinom rada tužilaštva u pogledu sprovođenja tužilačke istrage i zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela
  • organizovanje studijskih poseta javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Evropskom sudu za ljudska prava i Savetu Evrope
  • otvaranje računa svih tužilaštava na koje će stranke da uplaćuju troškove za izdavanje uverenja i fotokopiranje delova spisa predmeta na koje imaju pravo kao i izdavanje kopije zapisnika o preduzetim dokaznim radnjama i radnjama u toku istrage
  • kreiranje web stranica svih tužilaštava

 

S obzirom na zakonske nadležnosti Državnog veća tužilaca biće predložene i realizovane i druge aktivnosti za čijom realizacijom se u budućnosti javi potreba.

 

 

KANDIDAT
za izbornog člana Državnog veća tužilaca

JASMINA KRŠTENIĆ

Zamenik javnog tužioca
Osnovno javno tužilaštvo u Lazarevcu

 

spot_img