Kandidat Sandra Kulezić

Najnovije:

Podelite članak

UTSDržavno veće tužilaca bi, po svojoj suštini, trebao biti najviši organ tužilačke samouprave, a svedoci smo da ono to do sada nije bilo.

Razlozi za to su brojni, počevši od ustavnog, zakonskog i podzakonskog okvira kojim je određen položaj, nadležnosti, sastav i način izbora članova DVT, preko dosadašnjeg načina rada i postupanja DVT, posebno u postupku opšteg izbora tužilaca i zamenika javnih tužilaca, kao i u postupku preispitivanja prethodnih odluka.

Kada je reč o nedostacima normativnog okvira, poznato je da je strukovno udruženje do danas iznelo više stavova i preporuka u pogledu budućih izmena ustavnog okvira, zakona i podzakonskih akata kojima se uređuje položaj i način organizacije javnog tužilaštva, sastav i način izbora, kao i organizacija DVT, rukovodeći se pre svega principima samostalnosti i nezavisnog funkcionisanja javnog tužilaštva.

Kao član Upravnog odbora Udruženja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije, ističem da navedene stavove i preporuke u potpunosti podržavam, a kao član DVT staraću se da se one realizuju i sprovedu u celosti.
U prethodnom periodu DVT nije imalo snagu ni kapacitet da ostvari svoju ulogu obezbeđenja i garancije samostalnosti nosilaca javnotužilačke funkcije, što je negativno uticalo na poverenje struke u ovaj organ i nezadovoljstva u pogledu načina funkcionisanja DVT.

Jačanje položaja, samostalnosti i integriteta DVT i njegovim boljim funkcionisanjem u skladu sa potrebama struke, dovelo bi do jačanja položaja nosilaca javnotužilačke funkcije, kao i ugleda i dostojanstva javnotužilačke profesije.

Prvi korak ka tome je da se za izborne članove DVT izaberu ljudi od profesionalnog i ličnog integriteta, koji će svojim delovanjem, nezavisnim i principijelnim postupanjem isključivo štititi interese i ugled javnotužilačke profesije i nosilaca javnotužilačke funkcije, starati se o unapređenju propisa od značaja za rad javnih tužilaštava, i pre svega, zalagati se za unapređenje uslova rada i materijalnog položaja nosilaca javnotužilačke funkcije i zaposlenih u javnim tužilaštvima.

Budući da izborni članovi DVT-a predstavljaju većinu ovog organa, njihovim doslednim  i jedinstvenim delovanjem u skladu sa navedenim principima, Državno veće tužilaca bi, i u postojećim normativnim okvirima, moglo funkcionisati kao organ tužilačke samouprave.
Ističem da ću se, kao član DVT, u svom radu isključivo rukovoditi navedenim principima.

Imajući u vidu ustavom i zakonom propisanu ulogu i nadležnosti DVT, smatram da je pre svega neophodno da DVT izvrši sveobuhvatnu i realnu analizu postojećih uslova rada u javnim tužilaštvima, posebno u osnovnim javnim tužilaštvima, tako što će se utvrditi realna opterećenost predmetima u radu, potreban broj nosilaca javnotužilačke funkcije, potreban broj tužilačkih pomoćnika, a posebno potreban broj zaposlenih, bez čijeg angažovanja rad nosilaca javnotužilačke funkcije nije moguć.

Od početka primene novog ZKP-a, nosioci javnotužilačke funkcije u osnovnim tužilaštvima su suočeni sa nesavladivim obimom posla, usled brojnih procesnih obaveza i velikog broja predmeta u radu, pri čemu su prinuđeni da svakodnevno sami obavljaju i administrativne poslove zbog nedostatka zaposlenih, što realno može dovesti do kašnjenja u izradi javnotužilačkih odluka, do nedovoljno efikasnog postupanja, i pored svih napora koje svakodnevno ulažemo.

Sigurna sam da je najveći broj nosilaca javnotužilačke funkcije dovoljno stručan, spreman i voljan da savesnim, odgovornim  i efikasnim radom, u potpunosti odgovori svim zadacima i ovlašćenjima koji su primenom novog ZKP-a pred nas postavljeni, ali uslov za to je da se, predhodno postavi efikasan i funkcionalan sistem.

Zbog toga smatram da je prioritetni zadatak izbornih članova DVT da se, pre svega, „izbore“ za to da javna tužilaštva imaju uslove za rad u smislu obezbeđenja adekvatnog prostora, tehničke opreme kao i dovoljnog broja zaposlenih, barem do popunjavanja već sistematizovanih i upražnjenih radnih mesta.

Nedopustivo je da  u jednoj prostoriji sede po dva ili više zamenika tužioca gde svaki od njih, u tom prostoru, treba da ispituje stranke, izrađuje tužilačke odluke, priprema predmete za rad ili suđenja i sve ostalo.U takvim uslovima radi većina osnovnih tužilaštava u Srbiji, pri čemu upravo ta tužilaštva  imaju  najveći broj predmeta u radu i najveći protok stranaka.

Osim toga, gorući problem u radu, posebno osnovnih tužilaštava je nedostatak zapisničara, bez čijeg angažovanja, rad nosilaca javnotužilačke funkcije, gotovo da nije moguć. Činjenica je da mi svakodnevno, pokušavajući da prevaziđemo ovaj problem, sami radimo i administrativne poslove i tako trošimo dragoceno vreme i energiju koja bi trebala biti usmerena na rešavanje predmeta. Budući da tužilaštva sada obavljaju sve poslove koje su ranije imale istražne sudije, uz sve poslove koje smo i ranije imali, u smislu donošenja javnotužilačkih odluka, smatram da je minimum uslova koji se mora obezbediti za rad svakog  zamenika javnog tužioca, zasebna kancelarija i jedan zapisničar, što je nekada bio standard za  rad istražnih sudija.

Budući da bi Državno veće tužilaca od jula meseca 2016. godine trebalo da preuzme kompletno planiranje i izvršavanje javnotužilačkih budžeta, uključujući i planiranje troškova i broja zaposlenih, smatram da je u delu planiranja budžeta neophodno i primarno uzeti u obzir, pre svega potrebe vezane za prostor i broj zaposlenih, a zatim i potrebe u pogledu nabavke adekvatne tehničke opreme.

Osim toga, kada je reč o materijalnom položaju nosilaca javnotužilačke funkcije i zaposlenih u javnom tužilaštvu, imajući u vidu specifičnosti rada koji se odvija i van radnog vremena, gde posebno u Osnovnim tužilaštvima postoji veliko angažovanje ove vrste, smatram da je neophodno da DVT izvrši sveobuhvatnu analizu i realnu procenu sredstava potrebnih za isplaćivanje dodatka na zaradu za prekovremeni rad, budući da u prethodnom periodu, zbog loše procene obima tih sredstava, nije vršena isplata istih u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima.

Kako bi se ostvarila jednobraznost u načinu obračuna i isplate ovih sredstava, smatram da je neophodno da se u tom smislu donese pravilnik o načinu evidencije, obračuna i isplate sredstava za prekovremeni rad, kako nosiocima javnotužilačke funkcije, tako i zaposlenima koji su angažovani u vezi sa tim, kao i načinu preraspodele dobijenih sredstava u te svrhe, ukoliko opredeljena sredstva u celosti ne pokrivaju iznos potreban za isplatu u skladu sa tekućim obračunom.

Budući da se sredstva za rad javnih tužilaštava opredeljuju prilikom planiranja budžeta Republike Srbije, smatram da je neophodno da se posebno izborni članovi državnog veća dodatno angažuju u delu predočavanja realnih potreba tužilaštava u smislu opredeljivanja sredstava za određene namene, koja su neophodna za poboljšanje rada tužilaštva.

U cilju obezbeđivanja dodatnih sredstava za rad javnih tužilaštava, smatram da je neophodno da DVT predloži što hitnije donošenje Zakona o taksama, kojim bi se regulisala naplata takse u vezi sa izdavanjem potvrda, uverenja i fotokopija spisa koje se svekodnevno izdaju već dve godine unazad, pri čemu se takse ne naplaćuju i pored činjenice da postoji osnov za to. Smatram da bi i način raspodele sredstava naplaćenih od takse trebalo regulisati po modelu Zakona o sudskim taksama.

Od primene novog ZKP-a javna tužilaštva imaju velike troškove za isplatu nagrada veštaka i odbrana po službenoj dužnosti, pri čemu se ovi troškovi ni delimično ne vraćaju u budžet, i pored činjenice da sudovi presudama obavezuju okrivljene da troškove nastale u javnom tužilaštvu uplaćuju na račun tužilašva, samo zbog toga što ovaj račun još nije „otvoren“. Smatram da je nedopustivo da zbog ovakvog propusta značajna sredstva koja su potrebna za funkcionisanje tužilaštva budu nedostupna iz razloga „tehničke prirode“ koji se jednostavno i brzo mogu reštiti, zbog čega ću inicirati hitno rešavanje ovog problema.

U nadležnosti DVT je i rešavanje statusnih pitanja nosilaca javnotužilačke funkcije, kao šro su ocena rada, odlučivanje o napredovanju, razrešešenju i disciplinskoj odgovornosti. U vezi sa tim pitanjima, staraću se, da se, dosledno primenjuju odredbe Pravilnika o kriterijumima i merilima za ocenu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti kandidata u postupku predlaganja i izbora nosilaca javnotužilačke funkcije, kao i Pravilnik o kriterijumima i merilima vrednovanja rada javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca.

                                                                                               

KANDIDAT

Sandra Kulezić
zamenik javnog tužioca u
Osnovnom javnom tužilaštvu u Šapcu
član Upravnog odbora UTS
                                                                                             

spot_img